petak, 23. travnja 2010.

Kucinić


(otvaranje vrata, koraci…)
MARE: Cekaj… Dumicaaaaa…..ma cekaj tote… Dumicaaa… vrag se nosi u tebe….
(zatvaranje vrata)
MARE: Dumica…..
DUMICA: E, Mare ca je ?
MARE: E Dumica vamo 'di… Kadi si?
(zvuk koraka)
DUMICA: Evo me… evo me gren… ki vrag ti je sad….
MARE: ala ala….
DUMICA: mfmfmfmfmf ( miriši )….. ca je Mare… to opeta kuvaš droba i polente pa si, u zadnji tren, vidila da ti fali kapule ili soli ili uja ili… ca ja znan ca …pa si me došla pita? Ca je? Ca ti ovaj put fali?
MARE: Ma ni… ali, cekaj malo Dumica, kako ti znaš da san stavila kuvat droba? Ki ti je reka?
DUMICA: A ca mi kit riba reć?! Nos mi je reka! Cin si došla celu kuću si mi usmrdila sa vonjon od kuvanoga droba!
MARE: Usmrdila… usmrdila ( ljutito, uvrijeđeno )… nećeš ti finoga nosa… i fine kuće… pa ti poštena težeška spiza smrdi…. Sad ćeš još reć da….
DUMICA: ( prekine je )... ala ala…ca se odma vriđaš? Ala… reci ca ti triba! Ca ti polente fali… oli ćeš skuvat tripice?
MARE: A ni… skuvala san malo juhe na onu vodu od droba, pa san stavila malo kumprilov, da bude gušće…e….i sve san to onda ja oto tako napravila… i onda, kad san mislila još nutra stavit malo rižov….
DUMICA: onda si vidila da si ih zaboravila kupit i došla kod mene…. E, bravo…. na ….odi vamo s manom pa ću ti malo dat u potić od jorguta….
MARE: a ne ne Dumica… nisan zato došla kod tebe…
DUMICA: nego zac?
MARE: Ma kad san vidila da niman rižov šla san namo put pijace - u butigu kupit ih. I sve san ja to tako lipo pošla, kupila rižov, malo portašimula i šelena, pa dvi banane…
DUMICA. I ca si onda zaboravila? Papar?
MARE: Ma ne…. Lipo san ti ja posli butige partila doma… i tako… došla do doma, i onda šla otvorit vrata a kad tamo iza mene…
DUMICA: Ca? Ki vrag je sad bi?
MARE: Maaa…. najboje će bit da ti pokažen….
( čuje se otvaranje vrata )
MARE: ala mali, ala nos' te vrag nutra…..
(čuje se tapkanje nožicama, dahtanje i lajanje malog pasića…. )
MARE: evo ovo, ovo cudo je bilo iza mene….
DUMICA: Ajme ka lipi pasić….
MARE: kvragu ti i kucinić… zbog otoga kucina ja celo jutro mira niman… Ajme Dumica, nikako da ga se liberan. Provala san ga potirat, vikat na njega, ali on samo stoji i bledo me geda. I nanka da se makne centimetar od mene. Partila san ja onda u kuću… a on drito za menom… drito nutra. Ja san onda izašla od kuće, a on za menon. Pa san ja onda šla opeta nutra u kuću, a kucinić opeta za menon… i tako nutra vanka nutra vanka… ma Dumica… nikako ga se liberat…. Ja više neznan ca ću…. Provala san mu reć i govorit mu: ( umiljato, ko sa djetetom ): Mali moj, nisan mi ti ja tvoja gazdarica, odi lipo nazad na pijacu, pa ćeš je tamo nać…. A on … otaj kucinić….me samo geda kaj prasac kad piša i samo dikod ucini….
( čuje se AV AV …. malog pasića )
MARE: e baš to, baš to…. Ajme Dumica, ca ću sad? Kako ću ga se liberat? Kako ću ga potirat….
DUMICA: Kaj pervo Mare, to ni nikakov kucinić nego ti se to zove PASIĆ…
(čuje se AV AV …. malog pasića )
DUMICA: vidiš i on se slaže… jerbo se odma vidi da je ovo jedna fina beštijica, a ne ka oni veli i mali kucini ca se okolo skićeju i ca se vajaju okolo po šporkici…
(čuje se AV AV …. malog pasića )
DUMICA: e e… ( obraća se psiću ) …rekla san joj… a i onda .. normalno je da je doša za tobon od Pijace!
MARE: A zac? Kako to misliš da je to normalno…?
DUMICA: Da zac? Kako daješ po toj drobovini… dobro je da za tobon ni došlo baren još destak kucinov i još par macak…. A kaj treto… normalno je da te ni razumi!
MARE: A zac?
DUMICA: Pa ca ne vidiš da je to furešta beštijica! Biće ne razumi kad mu se govori po domaću, po ervatski…
MARE: un ti jarca…. Sad ću morat i njemački i talijanski ucit govorit da bi mogla sa kuciniman govorit…. Odi kvragu….
DUMICA: ca odi kvragu… ca? Dobro, ca ti neznaš da je Pag turističko misto? A ko oćemo da nan dojde puno fureštih onda moramo i naucit govorit kaj oti furešti…. A kako ćemo in drugacije znat reć kadi je plaža, kadi je butiga, pošta…. Kako ćemo in reć di moreju prominit valutu za platit nam apartmani….
MARE: ma je….ali to je samo kucinić….
DUMICA: ni nego pasić….
MARE: Pasić ili kucinić…triba mu reć da me ostavi na miru…. Ala, ala kad si tako pametna reci mu ti da gre ća kvragu or mene jadne….ala…da te vidin…
DUMICA: i oću sad ćeš vidit….( nakašlje se ).. ahahahah… daklen…. Ih bin Dumica…, bite šnicel un šuligun aba šnaps is niht gebrohen…
( čuje se AV AV …. malog pasića )
MARE: un ti jarca, Dumica, ti govoriš švapski kaj da si rojena tamo….i iii… Ca ti je reka….
DUMICA: paaaa… reka mi je da… da se zove RESI i da… da je gladan i da bi voli pojist malo droba ca ga ti kuvaš, pa da će onda, ako nimamo niš protiv, poć ća…
MARE: i to je sve reka sa samo sa av av av…
( čuje se AV AV …. malog pasića )
DUMICA: eeee… pametni covik… ovaj kucin…. ne triba puno govorit da bi reka ca oće…
MARE: a dobro dobro… kad je tako gren mu ja donit malo droba od doma….
DUMICA: e odi odi, a nas dva ćemo se još malo porazgovorit dok ti dojdeš….. je tako Resi…
( čuje se AV AV …. malog pasića )

0 komentara:

Objavi komentar

Pretplatite se na Objavi komentare [Atom]

<< Početna stranica